Download Alien Rampage

Alien Rampage je onakva vrsta igre koju bih obožavao u 1993. godini. Nažalost, nisam je mogao igrati u 1993.g. jer je izašla tek 1996. To su tri godine nakon izlaska Dooma, dvije godine poslije WarCrafta i X-COMa, i do 1996. čak su i te igre imale svoje nastavke. Tržište igara se prebacilo sa "side scrolling shootera" i prešlo u doba 3D-a i RTS-a. Alien Rampage je jednostavno ušao na tržište prekasno. Možda su se tvorci igre nadali oživiti taj napušteni žanr. Možda je igra imala neuobičajeno dug razvojni put. No koji god da je razlog, ovo je bila prva i zadnja igra “Inner Circle Creations” tima.

Ova bi se igra i mogla sama nekako održati po svojim zaslugama samo da su vanjski uvjeti bili malo povoljniji. Mogla se pohvaliti multi-parallax pozadinama od 5 elemenata, ugodnim kontrolama, inovativnim načinom nišanjenja i s krvi, jako puno krvi. Uzmite neko od sedam raspoloživih oružja i raznesite puža koji bljuje vatru, biljke koje proždiru aliene, rakolika čudovišta, ili ljude-guštere opremljene laserima i igra će vas nagraditi obilatim prosipanjem utroba. Ali nije sve što se kreće vaš neprijatelj. Čudni čovječuljak ogrnut plaštem će vam prodavati oružja u zamjenu za novčiće koje skupite. Prijateljski nastrojeni zmajevi prenijet će vas na njihovim leđima kroz džunglu. Tu su i Moorgovi, priprosti lokalni robovi koji će vam pomoći ako ih oslobodite. Otvarat će vam vrata koja vi ne možete. stajati na sklopkama, dati vam novčiće, i čak najmanje jednom (na prvoj razini) kleknuti kako bi vi stali na njihova leđa i dokučili visoku platformu.

Zaplet ove igre počinje kad naš vanzemaljski anti-junak, koji, usput rečeno, izgleda kao dijete žapca Kermita i Gena Simmonsa, bude srušen nad primitivnim planetom i zakune se na osvetu dok traži dijelove za svoj svemirski brod. Kao da mu treba neki razlog za osvetu. Mislim da bi njemu dovoljan razlog da sve sravni sa zemljom bio i taj što na TV-u nema ništa osim starih serija.

Zagonetke u igri su poprilično standardne: nađi prekidač, nabavi ključ i idi tamo gdje prije nisi mogao. No, nije uvijek očito što koji prekidač otvara pa će biti potrebno i malo istraživati uokolo. Ali to ne predstavlja veliki problem i obično se nećete morati daleko vraćati, jedino ako baš nemate pojma što koji prekidač radi ili ako propadnete kroz neku rupu na niži i raniji dio levela. Igra vam daje dosta vremena za ispravljanje pogrešaka. Svih 20 razina su poprilično obimne i zbog zagonetka ni kroz jednu razinu nećete samo projuriti.

Da bi imala šansu uspjeti u 1996. g. protiv ondašnjih divova na igraćoj sceni, ova je igra trebala biti puno inovativnija nego što je na kraju ispala. Ali to sada više nema veze. Vrijeme je otupilo udarce i kritike koje je igra onomad pretrpjela, te sada možemo punim pravom uživati u njoj, iako bi je davne 1996. godine vjerojatno preskočili.