Companions of Xanth je fantasti?na pustolovna igra zasnovana na knjigama Piersa Anthonya. Igrate ulogu Duga, mladi?a koga je prijatelj izazvao na okladu: odigraj novu ra?unalnu igru tako da ti se ne svidi. Ne znam da li se Dugu svidjela, jer o igri imam podvojeno mišljenje.
Igra zapo?inje situacijom u kojoj sjedite za svojim radnim stolom. Nakon telefonskog razgovora s prijateljem igra može zapo?eti, no odmah upadate u prve frustriraju?e zamke. Od vas se traži da odaberete pratioca ili pratiteljicu koja ?e vas voditi kroz igru, a izabrati možete izme?u likova Nada the Naga, Che the Centaur, Metria the Demoness, ili Jenny the Elf s njenom ljubimicom ma?kom Sammy. Premda to može izgledati kao po?etak jedne opuštene igre, u stvarnosti je mogu?nost izbora prava prijevara, jer ako odaberete bilo koga osim Nada the Naga, poginut ?ete prije no što iza?ete iz prve prostorije. Lažni izbori poput ovog susre?u se tokom cijele igre, kako i neki predmeti koje sakupljate a da ne služe ni?emu i samo zauzimaju mjesto.
Kao što je to u knjizi i u igri se skoro sve gradi na igri rije?ima. Primjerice, u spiljama Earth Realma, prolazite kroz odškrinuta vrata. Kada kliknete na njih, igra vam kaže da su to "a door ajar". Ako tada kliknete Take, ona se pretvaraju u jar (stakleni vr?) kojeg stavljate u svoj inventar. Dok je to u po?etku zabavno, nakon nekog vremena postaje dosadno i podupire op?i argument protiv pustolovnih igara: zagonetke u njima su besmislene (meni se ?ini nemogu?im pobijediti u igri bez korištenja uputa). Izgleda kao da je uistinu intencija igre bazirati ju na igri rije?ima, ali ako ju ocjenjujemo po standardnim kriterijima za pustolovne igre, onda to ne zadovoljava. Podru?je igre još je više frustriraju?e ako imamo na umu da se sve odvija u nekoj vrsti labirinta. Ve?ina prostorija nalikuje jedna drugoj, tako da je jedini na?in za prolazak kroz njih, korištenje mape. Sve to izgleda kao obi?no gubljenje vremena.
No ipak ima nekoliko lijepih stvari. Igra koristi isto su?elje kao Superhero League of Hoboken, tako da je navigacija kroz podru?ja vrlo laka (nažalost, to tako?er zna?i da cijelu igru provodite gledaju?i na prethodno nacrtane pozadine sa samo nekoliko animiranih dijelova i s nekoliko nespretnih sekvenci s potpunim kretanjem). Ipak, usprkos svih mana u igri, ljubav prema knjizi me spre?ava da ju zamrzim u cijelosti. Možda sam sasvim pristran, ali široki duh i zanimanje za fantasti?no mogli bi biti dovoljan razlog da se u njoj prona?e neku zabavu.
Napomena: Igra se prili?no dobro pokre?e u DOSBoxu, no ja bih preporu?io da pomo?u Ctrl+F12 pove?ate CPU obrtaje, jer bi ina?e FMV sekvence mogle biti malo isprekidane.